Za sve one, koje je srpska država preko svog punomoćnika g. Lj. Živkovića, optužila za utaju državnog novca, jučerašnji dan bio je srećan. U jedno isto vreme Kasacija je poništila presudu nižih instanci, kojom se g. Miloš Petronijević osuđuje na dve godine zatočenja, a beogradski prvostepeni sud odložio je pretres g. Velji Todoroviću, dok vlada ne pregleda račun, koji joj je g. Todorović ovih dana podneo za učinjene advokatske usluge državi srpskoj i za razne troškove, koji su s tim uslugama u vezi.
Za oba optužena taj obrt je vrlo povoljan. Za g. Petronijevića moraće sad Apelacioni sud da donese svoje protivrazloge, pa će onda Kasacioni sud, u punoj sednici svojoj, doneti konačnu presudu. Tim samim dakle još za njega nije isključena mogućnost, da iz cele ove zamršene afere izađe kao potpuno nevin čovek. Mogućnost, velimo zbog toga, što se ne može unapred znati, hoće li opšta sednica biti istog mišljenja, kao i ono odelenje, koje je gornju odluku donelo.
Što se g. Velje Todorovića tiče, njegova stvar stoji još bolje. Na zahtev njegovih branilaca, a po pristanku g. Ljube Živkovića, pretres je odložen dok vlada ne pregleda podneseni račun. Svi izgledi su međutim za to, da će vlada, pregledavši račun, naći da je ispravan, te će tako g. Todorović odmah biti pušten; inače se ne bi moglo zamisliti, da će g. Živković pristati da se taj račun, ovako dockan podnesen, pregleda.
Prerano bi bilo izvoditi ma kakve zaključke iz ovog novog obrta u celom Negojskom pitanju, dokle god sudovi ne kažu svoju poslednju reč. Važnost samog pitanja međutim i visoki položaji, koje su oba optužena zauzimali nekad u Srbiji, interesuju u takvoj meri celo naše javno mnjenje, da bi dobro bilo, da se cela ta afera što pre svrši. Komentari, koji su se juče u hodnicima prvostepenog suda beogradskog pravili o ovoj iznenadnoj sudskoj odluci, objašnjenja koja se nadovezuju za posetu svih branilaca g. Todorovića načinjenu g. Nikoli Pašiću i priče koje se pričaju po varoši o nekakvom koraku rumunske vlade u korist optuženih, traže, da se s nadležne strane učini sve, da se to pitanje što pre potpuno objasni i skine s dnevnog reda.
Nepravedno bi bilo verovati, da će današnja vlada, ma iz kakvih razloga, gledati da utiče na sudsku presudu. Ljudi koji sada sede na ministarskim stolicama i suviše su nekada imali da pate od takvih uticaja na pravosuđe; pasti u istu pogrešku značilo bi ne umeti naći u prošlosti nikakve lekcije za budućnost. Isto tako bila bi uvreda za današnje naše sudove, kad bi se ma i za trenutak pomislilo, da će ljudi, koji sede u njima, podleći tom uticaju odozgo i doneti presudu, koja se ne bi slagala s njihovim uverenjem. Pa ipak, mada je sve to tako, velika masa sveta u Srbiji naviknuta na svakojaka čuda i pokore, koje su nekada činili nesavesni ili slabi sudovi pod uticajem raznih vlada, i sada donekle veruju u mogućnost takvih uticaja. Zbog te mase treba učiniti sve, da se uverenje o nepokolebljivosti sudskoj ničim ne dovodi u sumnju; zbog nje treba otkloniti ma i najmanju senku, koja bi mogla da padne na srpsko pravosuđe.
Eto to je glavno u celom ovom pitanju, a sporedno je hoće li gospoda Todorović i Petronijević biti osuđeni ili ne. Treba jednom za svagda svaki građanin ove zemlje da zna i da veruje, da će naći na sudu pravdu, da će krivac biti kažnjen, a nevin oslobođen. Više no ma šta drugo, to uverenje u sudsko veličanstvo uticaće blagotvorno na razvijanje građanskih vrlina, koje su tako retke kod nas. Neka bude pravda!