Književnik
Juče saranismo još jednoga čoveka iz već maloga broja onih koji su se u Beogradu rodili, živeli i odlično predstavljali stari srpski Beograd. Pokojni Brzak bio je lep predstavnik nekadašnjih naših Beograđana čiji se redovi tako proređuju.
Rođen je u bogatoj i otmenoj staroj beogradskoj kući a školovan u Beogradu. Brzak se vazda odlikovao onim krasnim vrlinama starijih Beograđana; odlikovao se otmenošću, ljubaznošću, humorom i duhovitošću. Kao takvoga ga tolike generacije poznaju koje su ga stizale, drugovale s njim i predavale ga mlađima, među kojima je pokojni Dragomir vazda bio suvremen, bio uvek pravi vršnjak njihov.
Krug poznanika njegovih vazda je bio velik i veze njegove razgranate na sve strane našega Srpstva. A tome je potpomoglo najviše to što je pokojni Brzak bio ne samo druževan i prijatan u razgovoru, nego i duhovit na peru. Bio je književnik i pesnik. Vrlo rano se javio i prozom i poezijom svojom koja se rado primala u svima našim časopisima i rado čitala među našom čitalačkom publikom i s ove i s one strane Save. Radovi njegovi u starom „Javoru“ i pesme patriotske u Vladanovoj „Otadžbini“ i drugim listovima pribavili su mu s punim pravom ime književnika i pesnika. Pesme njegove „Sinđelić“, „’Ajduk Veljko“, „Rajić“ deklamuje se širom srpskoga sveta vazda praćene burnim odobravanjem. Pripovetke i skice njegove štampane su u mostarskoj „Maloj biblioteci“ čitaju se sa slašću po onim našim krajevima koji gledaju na Srbiju kao na Pijemont svoj. Sem ovih štampanih radova pokojni Dragomir okušao je s uspehom — jer je bio i pesnik i muzikalan — u prevođenju opereta koje se daju na našoj pozornici kao što je „Gejša“, „Lutka“, koje su već toliko puta davane i gledane, i „Karmena“ koja je sada pred pozorišnim odborom.
U njemu je izgubila i knjiga srpska, i društvo naše. Druževan i gostoljubiv kao što je samo on bio, nije mogao ni trenutka bez društva — a prijatnog i veselog kao što je on bio, tražilo je i rado primalo svako društvo koje je volelo da čuje prijateljsku reč i oštroumnu dosetku čime pokojni Dragomir izobilovao i raskošan i rasipljiv bio. Voleo je život i drugove, umeo da uživa u društvu i prijatnim učiniti i sebi i drugima ovaj pak inače pun dosade, mržnje i sitne pakosti život. Nikoga nije mrzeo, nikome zavideo, nikome pakosti nije učinio iako je sve to doživeo toliko puta.
Eto takav je bio Dragomir kao čovek, drug i sugrađanin.
Neka mu je večna pamet i lep spomen među nama, jer je to doista zaslužio.