Komisija za reorganizaciju žandarmerije u bitoljskom, kosovskom i solunskom vilajetu koja je 25 januara otpočela svoje sednice u Carigradu, pod predsedništvom italijanskog đenerala Emilija de Đorđisa, završila je svoj rad. Akademske su diskusije prestale, sad su prešli na praktično izvođenje reforama. U ovom su trenutku za nas od najvećega interesa rezultati toga rada. Evo ih.
U prvobitnome projektu sporazumnih ambasada bilo je utvrđeno da se u otomansku žandarmeriju kosovskog, bitoljskog i solunskog vilajeta uvrste i strani oficiri i podoficiri i da oni imaju samostalnu izvršnu komandu. Prema tome projektu, svi đeneralštabni oficiri i veći deo četnih komandanata bili su strani oficiri. Od dosadašnje organizacije zadržano je sve što je upotrebljivo. I nova organizacija kao i stara zasnovana je na administrativnoj oblasnoj podeli. Odstupanja će biti samo onde, gde to budu zahtevali lokalni i službeni odnosi. O etnografskim i religioznim odnosima u pomenutim vilajetima vodilo se u toliko računa što će broj hrišćana i muhamedanaca u žandarmeriji biti srazmeran broju hrišćanskog i muhamedanskog stanovništva. Da se ne bi izazivao otpor Arbanasa, krajevi u kojima ima Arbanasa izuzeti su iz reformne akcije. I tako će u zapadnim krajevima kosovskog i bitoljskog vilajeta ostati po starom: jedan deo pećskog i prilepskog sandžaka, zatim sandžaci dibranski, elbasanski i gorički izuzimaju se iz reformne akcije. U Plevaljskome sandžaku, u kome su mešoviti turski i austrougarski garnizoni, takođe ostaje po starom. Nova žandarmerija brojaće oko 11.000 ljudi, njen budžet biće 21.500.000 groša (oko 4.500.000 dinara). Za pravilnu isplatu svih izdataka garantuje Otomanska Banka. Uniforma reformne žandarmerijo nešto odstupa, od uniforme turske vojske, na glavi će nositi kalpak; od oružja imaće Mauzerovu repetirku s bajonetom i revolver, konjanici Mauzerov karabin, revolver i sablju. Svi strani oficiri i podoficiri podčinjeni su disciplinarno đeneralu de Đorđisu; krivično, vojnoj jurisdikciji svoje zemlje.
Ali je taj prvobitni predlog pretrpeo ove izmene. Odredba o neograničenoj vlasti stranih oficira nije mogla ostati, ali je ipak osiguran njihov uticaj na celokupnu žandarmerijsku službu. Strani će oficiri davati instrukcije, vodiće nadzora nad službom i o nepodobnim ili štetnim elementima moći će preko đenerala de Đorđisa referisati turskoj vlasti, koja će ih morati odmah da udali iz službe. Na taj način će u smislu mircštegskog programa, kao organi kontrole i reorganizacije figurisati u prvome redu šest vojnih pomoćnika i ostali strani oficiri. Za vršenje ovih funkcija reformna teritorija podeljena je u pet oblasti: skopaljski sandžak austrougarskim oficirima, solunski ruskim, bitoljski italijanskim, sereski francuskim, dramski engleskim. Sem toga ustanoviće se škola za oficire, podoficire i žandarme, čija će se uprava poveriti nemačkom vojnom pomoćniku, pošto Nemačka neće da pošlje svoje oficire i podoficire. Pravila žandarmerijske službe izrađena su po ugledu na pravila za kritsku žandarmeriju. (Ova su izrađena opet po ugledu na pravila za francusku žandarmeriju.) Broj stranih oficira utvrđen je na šezdeset, toliko isto i podoficira, ali je Porta pristala samo na dvadeset i pet oficira. Ali sve velike sile čine pritisak na Portu da ovde usvoji zahteve velikih sila. Da se ne bi gubilo vreme, ovih dvadeset i pet stranih oficira, pet od svake velike sile (sem Nemačke), doputovaće oko 3. aprila u Solun. Glavna komanda žandarmerije biće u Solunu.
Dakle da utvrdimo ovo troje: (1) kosovski vilajet biće pod odsudnim uticajem Austro-Ugarske; (2) jedan deo kosovskog vilajeta ostavljen je i dalje na milost i nemilost Arbanasima, dakle najbrutalnijem austrijskome uticaju; i (3) Nemačka je, svojim prividnim povlačenjem, dobila uticaj na obrazovanje celokupnog žandarmerijskog kadra.
Posle ovoga mi nemamo volje da govorimo o nekakvom tursko-bugarskom sporazumu i o nekakvoj akciji Bugarske. Ali moramo da konstatujemo da je ovo težak poraz naše spoljne politike i lojalno je da naglasimo da je on posledica onih trzavica, one unutrašnje nestalnosti, celog onog fatalnog režima pod kojim je Srbija živela toliki niz godina.