Telegrami koji su nam juče duboko u noć i jutros rano jedan za drugim stizali i koje donosimo na zasebnom mestu kazuju nam, ma da su još prilično nejasni, da je Rusija na Dalekom Istoku pretrpela znatan poraz. Tačno se još ne zna kako se ta nesreća desila; glavno je na žalost to, da je ruska flota izgubila jednu veliku, modernu oklopnjaču i sa je, što je još veća nesreća, s tom oklopnjačom zajedno propao i junačni admiral Makarov, komandant port-arturske ruske flote.
Ceo svet stoji zaprepašćen pred ovim nenadnim događajem. Otkako je admiral Makarov primio komandu odmah su se bile po Ruse okrenule stvari na bolje. Preduzimljiv, energičan, junačan, on je neprestanim ispadima uznemiravao japansku flotu, držao ju je neprestano u škripcu, tako da nije smela da se udaljava od Port-Artura i da pokriva prenašanje japanskih suvozemnih trupa u Koreju. Što su Japanci za poslednjih šest nedelja tako malo vojske mogli da prebace u Koreju, zasluga je jedino njegova. Kad god bi se neprijatelj pojavio, admiral Makarov bi odmah sedao na najbržu svoju lađu, često puta čak i na kakvu sasvim laku krstaricu i vodio bi svoju flotu neprijatelju u susret, on lično u prvom redu, ne uklanjajući se nikada od opasnosti.
General Kuropatkip, polazeći na bojno polje, na samoj železničkoj stanici, praštajući se od sveta, koji je bio došao da ga isprati, govorio je i o ruskoj floti i kazao da će ona pod admiralom Makaronom činiti svoju dužnost. „Ja poznajem Makarova, rekao je on dalje, znam njegovo junaštvo, pa se ponekiput čisto bojim za njega; bojim se, jer znam kako prezire opasnost“. Slutnje njegove ispunile su se na žalost; admiral Makarov poginuo je, kao što svaki pošten i, dobar Rus ume da pogine, kad otadžbina to od njega zahteva.
Njegovu smrt više no propast jedne oklopnjače, oplakuje danas Rusija, a s njome zajedno i ceo slovenski svet. Ali, ko poznaje Rusiju, znaće u isto vreme i to, da ruski narod neće pod ovim novim bolom pognuti glavu i jadikovati. Veliki narodi samo u iskušenju pokazuju da su veliki. Zato će i ruski narod, odajući dostojno poštovanje svome poginulome heroju, odmah misliti, kako će taj gubitak da nadoknadi i kako će da ga osveti.
Nadoknadiće ga i osvetiće ga, neka u to niko ne sumnja! Neizmerno bogastvo Rusije u svačemu moći će da popuni novim ljudima i novim brodovima one, koji su ovom prilikom propali. Rusija je u svima svojim dosadašnjim ratovima pokazala da ima istrajnosti i da ne preza ni od kakvih žrtava, kad je u pitanju čast njenoga oružja. Tako će biti i u ovom ratu. Baš ako propadne i još koja lađa, ako propadne i cela flota, ima ko da je osveti, Rusija se budi i kreće; njezini sinovi umeju da ginu. A ko ume da gine, taj ume i da pobedi.