(Telefonski izveštaj od našeg naročitog izveštača)
Juče izjutra, tačno u 6.10 časova krenuo se lađom u Smederevo kralj Petar u pratnji gospode Save Grujića i Lj. Davidovića, ministara, A. Stanojevića, predsednika Narodne skupštine, B. Bankovića, narodnog poslanika, D. Popovića, divizijara, M. Milovanovića, prvog ađutanta, A. Mašina, načelnika generalštaba, dr Boška Čolak-Antića, dvorskog maršala i Ž. Balugdžića svog ličnog sekretara.
Oduševljeno ispraćen beogradskim stanovništvom, kralj je svuda usput bio burno pozdravljan od naroda, koji se skupljao na obali. Lepo prolećno vreme kao da je htelo da dâ naročiti svečan izgled ovom putovanju; sunce veselo sja, na sve strane u dolini vide se voćnjaci u cvetu i narod obučen u lako, praznično ruho.
Posle putovanja od 2,45 sata lađa uz gruvanje topova stiže u Smederevo. Mnogobrojni seljaci iz okoline bili su još od ranog jutra došli u Smederevo i načičkali se na obali; celo Smederevsko građanstvo išlo je takođe da dočeka svoga kralja, tako, da je čovek stajao uz čoveka i da niko nije mogao da se makne.
Kad je „Šumadija“ pristala uz obalu kralj se pojavi, praćen svojom svitom. Vojna muzika zasvira „Pred persi“, a đaci svih škola otpevaše dobrodošlicu, koja je naročito za ovu priliku spremljena. Zatim priđe kralju predsednik opštine g. Filip Simić i pozdravi Ga kratkim iskrenim govorom, predavši mu hleb i so u ime smederevskog građanstva. Na taj pozdrav kralj je jasnim glasom odgovorio ovo:
Draga braćo,
Ja sam došao kod vas da obnovim staro prijateljstvo i simpatije, koje su vazda postojale između vas i Moga doma. Ja vidim, da se ti osećaji ljubavi nisu promenili za sve vreme, otkako se nismo videli. Hvala vam na odanosti, prijateljstvu i gostoprimstvu. Da žive Moji dragi Smederevci!
Posle toga kralj je sa svojom svitom seo u kola i odvezao se u crkvu. U svim ulicama, kroz koje je kralj prolazio bio je silan svet; svi viču: Živeo!, svi oduševljeno mašu maramama, deca pevaju, ali im se pesma ne čuje nadaleko, jer gore s Karađorđevog brda i iz smederevskih vinograda gruva top za topom kao da se nebo prelama.
Posle službe božje, koja se svršila u 10.15 časova sveštenik g. Mihailo Popović držao je poduži rodoljubivi govor, u kojem je istakao podaničku vernost smederevskih građana i pomolio se bogu, da ispuni zavetnu misao Srbinovu, učinivši da se kralj Petar u bliskoj budućnosti ogrne porfirom i da metne carsku krunu na glavu, kao vladalac svih Srba, i onih, koji danas robuju.
Iz crkve Kralj je otišao u načelstvo, gde je za Njega i svitu bio spremljen stan. Tu je kralj primao deputacije i to ovim redom: sveštenstvo, nastavnike svih škola, činovnike prvostepenog suda, načelstva, carine, pošte, solare, železničke stanice i poreska odelenja; zatim oficire, deputacije iz okruga, ženske podružine i kolo srpskih sestara, esnafe i opštinsko časništvo. Za svakoga kralj je imao pokoju reč, interesovao se za sve, tako da su svi očarani. Među deputircima bio je i Života Lukić, zemljodelac iz Orašja, koji je 1876. zajedno s kraljem Petrom, bio osuđen na 20 godina robije za veleizdaju. Karakteristično je, da na doručak nije bio pozvan onaj stari, oprobani Karađorđevac, a sudija, koji je izrekao tu presudu njemu i kralju Petru, g. Toma Drmanić, smederevski advokat, dobio je pozivnicu, ali je imao toliko uviđavnosti, da se tom pozivu ne odazove.
Posle toga bio je doručak, na koji je bilo pozvano preko 40 osoba; za to vreme narod je iz varoši išao već na Karađorđevo brdo, s kojega je Vožd pre 100 godina bio oteo Smederevo. Na istorijskom šancu bila je spremljena jedna tribina za kralja, koji je došao u 4 časa, oduševljeno dočekan od celoga naroda. Zatim je nastalo narodno veselje u kojem je kralj takođe učestvovao. Svi su s radošću gledali kako se kralj slobodno kreće među svojim podanicima, kako ljubazno sa svakim razgovara, jer na takve stvari nisu navikli.
U veče je bila bakljada. U 8 časova krenuo se Načelstvu mnogobrojan svet od opštinske kuće, pod predvodništvom predsednika opštine, g. F. Simića, koji je kralja pozdravio kratkim govorom, u kojem je naročito naglasio, da je narodu mnogo bolje otkako je On stupio na presto.
Odgovor kraljev bio je vrlo lepi, vrlo patriotski. „Budite uvereni, mili moji Smederevci“, rekao je, „da ću ja iako sam star čovek, s istim onim mladićkim oduševljenjem s kojim sam se nekada borio za potlačenu našu braću, stajati i danas na braniku nacionalnih interesa Srbije i celoga Srpstva. Nade koje se polažu u mene, staraću se da i ostvarim. Živeli moji Smederevci!“
Oduševljenje kojim je dočekan ovaj govor nije mogućno opisati.
Kad je nastao mrak cela je varoš osvetljena. U 8.30 časova bio je banket, koji je trajao do 11 časova, kada se kralj povukao u svoju sobu, da se odmori.
Jutros u 8 časova kralj se krenuo kolima za Požarevac. Više od 100 fijakera i 500 konjanika seljaka pratili su ga od Smedereva sve do Požarevca. Svuda je usput narod iz okolnih sela izlazio pred Njega, svuda su zvonila zvona i pucali topovi.
Kralj se silazio s kola i zadržavao pomalo u Skobaljima, Vranjanima i Osipaonici gde je bio načinjen venjak i priređena mala zakuska.
U Ljubičevo, gde je bilo vrlo mnogo Požarevljana, kralj je stigao tačno u 11 časova. Predsednik opštine požarevačke g. J. Jovanović pozdravio ga je tu. Zatim je bio doručak.
U Požarevac kralj je stigao u podne i četvrt, dočekan isto onako oduševljeno kao i u Smederevu i odseo u Zdanju, gde će u 1 sat biti ručak, na koji je pozvano 50 osoba.
Posle ručka u 2 sata biće primljene razne deputacije, istim onim redom, kao i u Smederevu, a u 4 časa kralj će obići kasarne i celu varoš.
U 6 časova biće bakljada. Sutra u 8 časova kralj se kreće za Crnuće. Pratiće ga, osim svite, narodni poslanici gospoda Vukčević, Ribarac i St. Maksimović.