(Austrija i oficirsko pitanje u Srbiji. — Njen predlog velikim silama. — Rusija i Italija ne dadu.)
— Beč, 4. aprila 1904.
Mogu da javim jednu interesantnu stvar za koju vam jamčim da je istinita. Doznao sam je od jednog poznatog češkog poslanika, velikog prijatelja Južnih Slovena, a naročito Srbije. On ima veza s austrijskim ministarstvom Spoljnih Poslova, te je u svima pitanjima spoljne politike vrlo dobro obavešten; što god sam do sad od njega doznao, uvek se docnije pokazalo, da je bilo tačno, zato i ovom prilikom mogu da garantujem istinitost njegovog tvrđenja.
Evo u čemu je stvar. Kad je pre nekoliko dana uklanjanjem dotadašnjih dvorskih oficira pitanje o povratku stranih diplomata definitivno rešeno, bečka vlada, kojoj nikako nije po volji što u Srbiji ide sve na miru, predloži velikim silama, da oficirsko pitanje u Srbiji ipak stoga ne smatraju kao svršeno i da traže da se učesnici u delu 29. maja kazne. Ovaj apsurdni predlog, koji se nikada neće niti može ostvariti, podnela je ona samo stoga, što bi na taj način, ako velike sile na njega pristanu, mogla da omete mirno razvijanje događaja u Srbiji.
Izgleda, — to ne znam pouzdano — da je Engleska bila voljna, da se pridruži predlogu Austrije, ali je Rusija odmah izvestila grofa Goluhovskog, da se ona nikako neće u to upuštati i da celo oficirsko pitanje smatra kao svršeno. Ona je već naimenovala svog poslanika za Beograd i naredila mu, da što pre otputuje; ni u kojem slučaju ona ne pristaje da ne održi reč i da stvara nove zaplete u Srbiji. Isti takav i ako manje kategoričan odgovor dobio je grof Goluhovski od francuske i od italijanske vlade, tako da je ceo njegov predlog na taj način propao.
Ali on ipak zato nije hteo da miruje, pa se ponovo obratio svima silama s drugim jednim predlogom: tražio je, da se nijedan strani diplomata ne vraća u Beograd pre 29. maja. To bi, po uverenju grofa Goluhovskog, bila istina platonska manifestacija u korist propalih Obrenovića, ali bi, kad već neće ništa drugo da se preduzima, ipak jasno pokazala, da strane sile nisu zadovoljne sa današnjim stanjem u Srbiji.
Na ovaj drugi predlog prvo je stigao odgovor od talijanske vlade, Ona je vrlo energično izjavila, da ni u kojem slučaju neće da se upušta u to, da joj odlaganje povratka predstavnika stranih sila izgleda izlišno; da bi to bilo štetno po razvijanje dobrih odnosa sa Srbijom, s kojom ona želi da živi u najboljoj saglasnosti i da bi to, najzad, s njene strane bilo nekorektno, pošto je već izjavila da stvar smatra kao svršenu.
Ostali odgovora bili su slični ovome, te je tako grof Goluhovski i s ovim drugim svojim predlogom ostao potpuno usamljen. Češki poslanik, koji mi je sve ovo pričao tvrdi, da se bečka vlada onda odlučila i sama da naredi g. Dumbi da se vrati u Beograd.
Mogao bih vam pisati i o najnovijem pokretu među slovenskim đacima ovde u Beču, koji svakog dana uzima sve veće razmere. Smrt Makarovljeva, koja je tako silno obradovala sve neprijatelje Slovenstva, bila je uzrok što je na nekoliko mesta došlo do oštrog sukoba između slovenskih đaka i Nemaca. Ali ne vredi gubiti reči oko toga. Neka vam bude dosta ovoliko: da će sve slovenske omladine zajedno prirediti parastos ovde u Beču Makarovu i Vereščaginu.
Ako doznam šta novo javiću.