Železnički štrajk

Juče je na svima mađarskim železnicama otpočeo štrajk. Svi niži činovnici po stanicama, celo osoblje na pruzi, vozovima, magacinima, svi nadničari napustili su rad, tražeći da im se ispune uslovi, koje su pre dvadeset dana postavili, a koji im, pokraj sviju prethodnih obećanja, još ni do danas nisu ispunjeni.

45.000 radnika štrajkuju; ono što je ostalo da radi, nije dovoljno za službu, te je na svima prugama juče prekinut saobraćaj. Čak nije bilo ni toliko personala, da se bar najvažniji, međunarodni poštanski vozovi mogu pustiti; sve je prekinuto; putnici su ostali gde su se zatekli, poštanske veze nema, silna roba koja se nalazila po magacinima, pri utovarivanju i na putu leži onde gde se našla; šteta je tako ogromna, da se u opšte ne može ni izračunati.

I ako je ovaj štrajk tako iznenadno došao, ipak ljudi koji dobro poznaju stanje mađarskih železnica, nisu ni najmanje iznenađeni. Već odavno oni govore, da će to jednog dana neminovno morati nastupiti. Otkako je mađarska vlada počela da gradi ubrzanim tempom nove pruge, vezujući čak i vrlo nevažna mesta, i najskrivenije kutiće svoje zemlje jedne za druge, uvek se nalazilo i u ugarskom parlamentu i među stručnjacima ljudi, koji su dokazivali, da je ulaganje tolikih silnih kapitala u železnice prerano i da će zbog toga jednog dana doći do kraha. Ali se na te glasove niko nije obazirao. Za dve decenije sagrađeno je toliko železnica, da je Mađarska po broju kilometara svojih železnica, u srazmeri prema broju stanovništva, zauzela jedno od prvih mesta među evropskim državama.

Ali se uskoro pokazalo, da je cilj, koji se podizanjem tih novih pruga hteo da postigne, bio premašen. Računalo se na mnogo veći promet, no što je u stvari bilo; izvozna snaga zemlje u industrijskom i poljoprivrednom pogledu nije rasla uporedo sa železnicom, tako, da su mnoge pruge, čak i neke od najvažnijih, godinama radile sa stalnim deficitom. Reforma železničko tarife, koju su onda Mađari izveli i na koju su tako ponositi, nije dala one rezultate, kojima se nadalo. To je mađarska vlada izrikom lanjske godine priznala i pokušala, vraćajući se postepeno na stari sistem, da popravi što je zgrešila. Podvozna cena tada je skočila, ali višak u prihodima nije se pojavio, jer je promet zbog toga još više opao, tako da je kriza i dalje postojala.

Poznato je, da akcionarska društva, kad im padne dividenda, uvek najpre počnu da štede na radnoj snazi. Tako rade i države. Osoblje, koje je i inače bilo rđavo plaćeno, nije dobijalo onu povišicu, na koju je imalo prava; veliki deo personala pune tri godine nije avanzovao; radnicima je padala nadnica stalno. Tek ove godine, kada su zahtevi radnika postali još glasniji i kada je već jedared gotovo bilo došlo do štrajka, određena je suma od šest miliona kruna na popravku stanja nižeg osoblja i radnika na pruzi. Ali to nije bilo dovoljno; nezadovoljnici su tražili još četiri miliona, pa kad im to nije ispunjeno, oni su otvoreno počeli da štrajkuju.

Posledice toga štrajka su nedogledne. Mađarska nema rezervnog železničkog personala, kao što toga ima u državama, gde su železnice ranije počele da se grade i gde se nije tako brzo radilo. Vojne železničke trupe, za koje javljaju da će preduzeti rad na mesto štrajkača, i suviše su slabe za taj ogroman posao, a svakako i neiskusne. Organizacija štrajka, izgledala je vrlo dobro izvršena, fabrički radnici iz mnogih mesta, izjavljuju da su solidarni sa svojim drugovima iz železničke struke i obustavljaju takođe rade, novčanih srestava imaju bar za neko vreme, tako da će mađarska vlada biti primorana da popušta. Moraće da podnese još novih žrtava, a silni kapitali, uloženi u železnice, donosiće još manje prihoda, tako da će opšta kriza time samo postati još jača.

Tačno pre godinu dana bio je železnički štrajk u Holandiji, koji je trajao vrlo dugo. Šteta je bila ogromna. Vlada je i tamo na kraju krajeva morala da popusti, pošto je punih četrnaest dana celokupan železnički saobraćaj bio potpuno prestao. Zato će i za Mađarsku u toliko bolje biti, u koliko ranije pristane na ponuđene joj uslove. To će biti bolje i za nas, jer bismo i mi osetili štetne posledice tog štrajka, ako poduže traje.