Navodi u vašem članku „Skandal u Ministarstvu vojnom“, otštampan u br. 88 „Politike“ od ove godine, u koliko se odnose na to, da sam ja kao bajagi tražio nešto od Milana Arsenijevića trgovca ovd. i da sam ga pitao „A koliko će doći meni“ pa da mu račun isplatim, potpuno su izmišljeni i lažni.
Naredbu za isplatu podnetog mi računa nisam učinio, ne iz razloga iznetih u navedenom članku, već iz dva druga sa svim opravdana razloga: Prvo s toga, što toga dana nije bilo u kasi potrebne sume u zlatu, za isplatu ovoga računa, a drugo i glavno s toga, što je još ranije stavljena zabrana od strane g. Ministra finansija na isplatu potraživanja firme „Arsenijevića i komp.“ usled poznatih nepravilnosti na carinarnici beogradskoj, zbog liferacije robe za sanitetska slagališta bez carine, u koju je nepravilnost upletena i ova firma.
Štiteći državne interese, nisam mogao narediti isplatu po ovome računu, sve dotle, dok komisija, koja i danas izviđa nepravilnosti po ranije uvezenoj robi bez carine, prethodno ne da mišlenje o tome: može li se ovaj račun u opšte isplatiti, s obzirom na navedeni akt g. Ministra finansija, i naknadno nađene nepravilnosti pri uvozu robe; ili treba što i koliko zadržati u kasi od ovoga primanja, odnosno narediti da Arsenijević potrebnu sumu deponuje carinarnici, kao što je i pri ranijoj isplati računa morao učiniti.
Sukob je nastao, bez ikakva povoda s moje strane, usled teške uvrede, nanete od strane Arsenijevića celom osoblju Ministarstva vojnog, u koje i ja dolazim, i usled napada Arsenijevićevog na mene, što će se nesumnjivo utvrditi i istragom po ovome delu.
Ovoliko za sada radi obaveštenja, a o nanetim mi klevetama imaće sud da kaže svoje.
Oštampajte ovo, na osnovu zakona o štampi, kao ispravku navedenog članka.
— 11. aprila 1904. god. Beograd,
Pet. Babić
Načelnik blagajn. odeljenja Ministarstva vojnog.