I ako je novim zakonom o štampi zabranjeno pronositi glasove o ministarskoj krizi, ipak se već dva dana na sve strane, i na ulici i u štampi, javno govori, da su sadašnjoj našoj vladi dani izbrojani. Badava se to ne govori; nečeg ima. Samo što niko ne zna šta je u stvari.
Međutim, kad se na današnju našu vladu gleda ne s nekog isključivog partiskog gledišta, već mirno i bezpristrasno, mnogo što šta može da se uoči, baš kad čovek i nije posvećen u sve ministarske tajne.
Ključ za rešenje celog pitanja leži u nenormalnim prilikama, u kojima je sadašnja vlada sastavljena. Sklopljena u vreme, kada je radikalna partija bila podeljena u dva neprijateljska tabora, vlada g. Save Grujića je već pri svom postanku nosila u sebi i klicu svoje smrti. Iz sadašnjeg kabineta izostala su najkrupnija imena i s jedne i s druge strane; neki nisu ušli što nisu hteli, neki što nisu mogli.
Prilike, u kojima je postala i način na koja postala, čine, da je ova vlada još odmah iz početka bila nazvana slabom vladom. Taj izraz je već toliko puta upotrebljavan, kad se o njoj govori, da je već postao otrcan, pa ipak je jedini tačan.
Ta se slabost vladina naročito ogleda u njenim odnošajima prema radikalnom klubu i u svima poslovima iz financiske struke.
Radikalni klub, kad je reč o političkoj određenosti i o programu za rad, boluje još i sam od onog jesenjašnjeg, na brzu ruku izvedenog stapanja oba svoja krila u jedno. Ma koliko da je to stapanje bilo i iskreno i potpuno, ipak nije bilo u stanju, da izgladi sve one principne razlike, koje su pre toga postojale. Da ne govorimo o ličnostima. One ne dolaze u pitanje. Ali je neosporan fakt, da u radikalnom klubu danas nema onog i onakvog jedinstva, kakvo je potrebno za izvršenje onih velikih poslova, koji nas čekaju spolja i iznutra. Zakon o šumama, zakon o osnovnoj nastavi naišli su u radikalnom klubu na vrlo jaku opoziciju; ako ih vlada bude iznela pred skupštinu, a ne htedne praviti ustupke, pašće i zakoni i ona.
Još gore stoji stvar s financiskim poslovima vladinim. Posle one, malo čudnovate istorije s g. Milićem Radovanovićem, portfelj ministra financija uzeo je u svoje ruke sam predsednik ministarstva. Za dvadeset i pet godina svoga ministrovanja po raznim kabinetima, g. general Sava Grujić svakako ni u snu nije sanjao, da će njemu jednog dana pasti u deo da rukovodi srpskim financijama i to baš u doba, kada su, po teškoći zadatka, stručna sprema, mladost i energija potrebnije no ikada pre toga. Sam taj fakt, što je, ne mogući da nađe kakvu pogodnu ličnost za ministra financija, on lično bio prinuđen da uzme taj portfelj, pokazuje najbolje, kako se i u radikalnoj stranci sadašnja vlada smatra kao prolazna.
A kad već mora da ide, neka ide što pre. Radikalna stranka pri sastavu novog kabineta, ne sme da štedi ni svoju snagu ni svoje ljude. Ima trenutaka, kada vojnik u borbi ne sme da štedi municiju. Tako je danas i s radikalnom partijom. Ako hoće politički da živi, ona mora da bude spremna i da se istroši.
U novo ministarstvo neka se ne uzimaju lica iz pozadine, nego iz prvih redova. Jaka nam vlada treba i radikalna partija mora tu jaku vladu da nam dâ. Kad kažem jaka, ne mislim na onakve vlade, koje su pokazivale pesnicu svima i svakome; takvih smo već dosta imali. Ne. Jaka mora da bude po spremi i energiji svojih članova, po određenosti svoga zadatka i po odlučnosti, kojom taj zadatak hoće la izvrši, bez obzira na gubitak popularnosti, koju pravi političar samo zato želi, da bi u datom trenutku mogao da je potroši.
Takva nam vlada treba. Kad kola pođu niza stranu, sigurna ruka mora dizgine da drži.