Pitanje o glavnom odboru radikalne stranke i prekjučerašnji izbor poslanika za smederevski okrug ova su pitanja, koja bacaju čudnovatu svetlost na sadašnje stanje u radikalnoj partiji. Posmatraoci sa strane, koji nemaju veza s najmerodavnijim krugovima radikalnim, nisu kadri da razumeju sve ono, što se u ovom trenutku dešava, čak ni ona izjava u „Samoupravi,“ u kojoj se tvrdi, da svima poslovima radikalne stranke upravlja jedino odbor kluba skupštinske većine, a da drugi, odbor samostalnih radikala, koji je objavljen u „Dnevnom Listu,“ postoji samo po pristanku kluba većine, ne unosi onoliko svetlosti u celo to pitanje, koliko bi za razumevanje njegovo bilo potrebno.
Kao predsednik tog odbora samostalnih radikala objavljen je g. Jaša Prodanović, koji je u isto vreme i član ovog drugog, zajedničkog glavnog odbora. On nigde nije izjavio, da se tog predsedništva ne prima, biće dakle da je odista tako, kao što je objavljeno i zato je onda cela stvar i nerazumljiva. Razumljiva bi naprotiv bila, kad bi taj samostalni odbor bio neka vrsta pododbora; razumljivo bi isto tako bilo što ta dva odbora paralelno postoje, kad bi sadašnja skupštinska većina bila rezultat koalicije dveju zasebnih stranaka, — dve stranke, dva glavna odbora, sasvim u redu — ali je potpuno nerazumljivo što dva glavna odbora postoje kad imamo samo jednu radikalnu stranku. Spajanje oba, nekad zavađena krila u jednu partiju izvršeno je još pre toliko meseca; od toga doba imamo samo jedan radikalan list, organ cele partije; imamo vladu koja je rezultat tog spajanja. Šta onda dakle znače te separatističke težnje i šta znače ta dva glavna odbora?
Sve ovo izbilo je još jače na videlo pri izboru novog poslanika za smederevski okrug. Smrću Pavla Rankovića, koji ja bio radikal, upražnjeno je bilo to poslaničko mesto; znalo se, da će liberali i naprednjaci da istaknu svoje kandidate; prirodno bi bilo da i radikalna stranka, kao jedna, iznese i svoga kandidata, ali to nije učinjeno. „Samouprava“, organ stranke, nije doneo ni jedne reči o toj kandidaciji; ne preporučujući ni Marka ni Janka, ona je ostavila tamošnjim radikalima, da biraju sami koga hoće i kako hoće i da se sami boče sa svojim protivnicima iz liberalne i napredne stranke.
Oni su tako ni učinili; samostalni radikali istakli su svog kandidata, istakli i stariji radikali i izborna se bitka najzad završila jakom pobedom g. Joce Nešića, kandidata samostalnih radikala. Neinteresovanje glavnog odbora radikalnog za taj izbor moglo bi se možda braniti demokratskim duhom samo radikalne stranke; moglo bi se možda kazati, da je radikalima smederevskog okruga ostavljeno da biraju koga oni hoće, jer oni sami najbolje znaju i svoje potrebe i ljude za koje misle da tim potrebama mogu odgovoriti, ali bi to bilo vrlo pogrešno. Pogrešno zato što, pro svega, glavni odbor mora da se interesuje za tako važne poslove u stranci i zatim što bi to stojalo u protivrečnosti sa dosadašnjom praksom u radikalnoj stranci i sa običajima sviju stranaka u opšte, čak i onih koje su najdemokratskije.
Eto to su te neobjašnjive pojave u radikalnoj stranci. Iznoseći ih, mi to no radimo iz neke zluradosti, veseli što se radikali opet postepeno cepaju, već jedino stoga, što u ovome što se danas dešava, nalazimo najbolju potvrdu našem uverenju, koje smo već toliko puta iskazivali, da je konačno ujedinjenje oba nekadašnja krila apsolutno nemogućna stvar. Ne zbog nekadašnjih raspri, ne zbog ličnih pitanja — sve to najposle može i da se zaboravi — već jedino stoga, što danas postoje i principske razlike između starijih i mlađih radikala, što postoje i što moraju da postoje, to jedinstvo je danas nemogućno. Izvršeno u trenutku, kada je posle izbora zbog podjednake jačine oba krila, parlamentarna situacija bila vrlo zapletena, a pod pritiskom spoljnih prilika, koje su bile opasnost po zemlju, jedinstvo je bilo stvoreno, pa će se isto tako i pokvariti čim mu uzroci budu otklonjeni.
O idućim izborima verovatno je, da će jedna strana izići jača no druga, situacija će onda biti čista, vlada jača, a jača i opozicija. Zemlja u tome samo može da dobije.