Sadržaj
- Japanske laži
- Ruska flota
- Propast „Jeniseja“
- Nemačko mišljenje
- Mišljenje jednog francuskog oficira
- Raspoloženje u Pekingu
- Švajcarske simpatije
- Holandske simpatije
- Kuropatkin
- Roždestvenski
- Admiral Togo
- Krv nije voda
Japanske laži
Prema Japanu prijateljski raspoloženi „Njujork-Herald“ žali se na Japance, da u svojim ratnim izveštajima strahovito lažu, kao što su činili i u ratu s Kinom. Oni bezobrazno kriju svoje gubitke, a u tom ih niko ne može kontrolisati, pošto ne puštaju ratne izveštače na mesto borbe: Tako — veli „Njujork-Herald“ — samo ludak neki može verovati Japancima, da ovi nisu pri napadu na flotu rusku kod Port-Artura imali nikakve štete, jer je docnije utvrđeno da su se oni ispred Port-Artura žurno povukli samo zato, što su im teško oštećene tri krstarice i jedanaest torpedskih brodova. A prilikom bombardovanja Port-Artura ruske obalske baterije znatno su oštetile pet japanskih ratnih brodova i devet torpednjače, dok su međutim u toj borbi uzela živa učešća ruski brodovi „Retvizan“ i „Cezarević“, za koje su Japanci izneli, da su za borbu onesposobljeni. Japanska flota se ispred Port-Artura vratila u Vejhavej u najžalosnijem stanju, gonjena živo od ruske flote, koja nije imala nikakve jače ozlede.
Tako eto predstavljaju stvar ugledne amerikanske novine, koje su inače najprijateljskije raspoložene prema Japanu.
Ruska flota
Ruska eskadra, u kojoj su oklopnjače. „Oslabija,“ krstarice „Dmitrij Donskoj“ i „Aurora“ i devet torpedskih brodova prošla je kroz Crveno more i Bab-el-Mandebski kanal pored ostrva Perima.
Iz Kronštata se kreću na krajnji istok još ovi brodovi: oklopnjača „Imperator Aleksandar Drugi (9.500 tona sa dva teška i 12 srednjih topova) ; oklopnjača „Navarin“ (12.200 tona, 4 teška i 5 srednjih topova); oklopnjača „Sisoj Veliki“ (10.400 tona, 4 teška i 6 srednjih topova); oklopnjača „Imporator Aleksandžr Treći“ (13.500 tona, 4 teška i 12 srednjih topova); krstarica „Pamjat Azova“ (6.600 tona, 2 teška i 13 srednjih topova); dalje još 4 manje krstarice druge klase i 7 torpedskih gonioca. Ovi brodovi će stići na mesto opredeljenja za tri nedelje dana.
Propast „Jeniseja“
Admiral Aleksejev je izvestio rusku vladu, da je brod „Jenisej“ pri raspoređivanju mina pred Port-Arturom došao u dodir s jednom minom koja je eksplodirala i „Jenisej“ potopila. Poginuo je kapetan Stepanov, mehaničar, dva midšipmena i 92. matroza. Ostali oficiri i 200 ljudi su se spasli.
„Jenisej“ je težio 3000 tona, nosio je 12 topova, a sagrađen je 1898. god. Gubitak tog broda ne znači nikako osetnu štetu za rusku pomorsku snagu.
Nemačko mišljenje
U Nemačkoj je napravio veliku senzaciju članak jednog od najuglednijih velikih trgovaca nemačkih, koji vrlo dobro poznaje prilike u Istočnoj Aziji i Japance. Članak je izašao u „Berliner Tagblatu“ i u njemu se veli ovo: Svaki Evropljanin bez razlike, koji je proveo neko vreme na azijskom istoku mora prezirati odvratne Japance, te preispoljne varalice, prema kojima su Kinezi pravi džentlmeni. Ko god je živeo u Kini morao je solidnog Kineza zavoleti, dok Japanac misli samo na laž i obmanu. Pobedivši Kineze, Japanci su prosto pamet izgubili. Za rat s Rusijom spremali su se od dužeg vremena. Sibirija i Mandžurija su izvesno pune japanskih špiona. Pobeda Japanaca u ovom ratu značila bi strahovit udar za celu belu rasu i ni jedan Evropljanin ne treba da je želi.
Mišljenje jednog francuskog oficira
Pukovnik Maršan, jedan od najboljih poznavalaca prilika, terena, a tako isto i vojske rusko-japanske, — jer je dugo proveo kao šef generalštaba, internacionalnih trupa u Pekingu, — pre kratkog vremena povratio se u Pariz i ovako karakteriše zaraćene vojske: „Japanski su vojnici dobri. Najmarkantnije je kod njih, žestina u boju, požrtvovanje, istrajnost i zadovoljavanje sa najosnovnijim potrebama. Kao trupa japanska je vojska odlična, no ima i jednu vrlo slabu stranu, a to je komandovanje. Njihove starešine nemaju veštine manevrisanja na širim terenima, i njihove regimente, po mom dubokom uverenju vrlo malo znaju da eksperimentišu. Što se tiče konjice, ona je sa svim slaba, gotovo kao i da ne postoji.
„Ruska vojska, prema kojoj osećam veliko prijateljstvo i za koju me privezuju duboke simpatije, dolazi među prve u Evropi. Ruski je vojnik hrabar i oduševljen. Sibirskim regimentama poklonjena je najveća pažnja, i u svakoj od njih, ima i po jedan bataljon strelaca, sastavljen od najboljih nišandžija. Dodati uz to još i kozake, o čijoj se hrabrosti čitave legende pričaju, pa ćemo moći donekle imati sliku ruske vojske, koja je u pogledu brzine i sigurnosti u operacijama, u znatnoj prevazi nad Japancima.
Raspoloženje u Pekingu
Pronela se bila vest iz engleskih izvora, kako se kineski dvor sprema da pobegne iz Pekinga. Međutim kako se sad iz pouzdanih izvora saznaje, kineski dvor, ne samo da ne misli napuštati Peking, nego ima puno vere u Ruse, a svi Kinezi bez razlike čvrsto su ubeđeni da će Rusi Japance satrti.
Švajcarske simpatije
Cela švajcarska štampa je na strani Rusije i čudi se, da se može naći civilizovana Evropljanina, koji simpatiše Japancima, čija je kultura vrlo sumnjive vrednosti.
Holandske simpatije
I zvanični i nezvanični krugovi holandski odsudno simpatišu Rusima. Ove simpatije su za Ruse u ovom ratu od najveće važnosti pošto Holanđani na celom putu koji ruski brodovi prevaljuju iz Evrope na krajnji Istok, imaju svoje kolonije, u kojima će se Rusi moći snabdevati s ugljem. Holanđani su svoja stovarišta uglja već stavili Rusima na raspoloženje.
Kuropatkin
Neki listova javili su daje ruski vojni ministar Kuropatnin otputovao u Mandžuriju da uzme tamo komandu u svoje ruke. Iz Petrograda javljaju sada zvanično, da ministar Kuropatkin ne samo nije otputovao, nego da još nije bilo ni reči o tome hoće li on u opšte poći u istočnu Aziju.
Roždestvenski
Šef generalnog štaba ruske mrnarice kontradmiral Roždestvenski polazi sutra, u utornik, za Istočnu Aziju.
Admiral Togo
Komandant japanske flote, admiral Togo, napao je, kao što se zna, Ruse mnogo pre nego što jo rat objavljen. To je, kako izgleda, njegov naročiti manir; time se on proslavio još 1894. godine za vreme japansko-kineskog rata. Tada je bio kapetan velike japanske krstarice „Naniva“, i prvi je otpočeo neprijateljstva protiv Kine, kad je presreo i iznenada otvorio paljbu na jedan transportan brod, koji je pod engleskom zastavom i komandom prenosno kineske trupe za Azan.
Togo ima sad 55 godina, a školu je učio u Engleskoj. Nemci ga hvale da je hladnokrvan, odlučan i hrabar.
Krv nije voda
Nemački listovi javljaju da je oko osamdeset austrijskih oficira (među njima dva pukovnika), većinom Čeha, tražilo otpust iz austro-ugarske vojske, pošto žele da idu u rusku. Naročito se javilo mnogo artiljerista.