G. Protićev bilans

Izmene u zakonu o štampi, koje je predložio g. St. Protić, nalaze se sada pred skupštinskim odborom, koji o njima treba da da svoj sud. Čim to bude svršeno — a biće po svoj prilici za dan-dva — taj projekt će biti iznesen pred Narodnu Skupštinu.

Kakva ga sudbina tamo čeka? To je vrlo teško reći, ali je zato vrlo laka stvar utvrditi, šta o tom najnovijem projektu g. St. Protića misli javno mnjenje i svi bespristrasni ljudi.

Ne misle dobro, to je očevidna stvar. Svi beogradski listovi su ga odmah osudili, sem „Samouprave“. U ostalom ko zna kakvo bi i njeno mišljenje bilo, da je u njoj o toj stvari mesto g. St. Protića pisao g. J. Prodanović?

Svi listovi iz unutrašnjosti Srbije, pa čak i čisto radikalni, izrazili su se nepovoljno o tom projektu; većina srpskih listova sa strane isto tako, a i oni, koji nisu, nisu ga ni branili. Nekoliko uglednih ruskih listova, koji inače s najvećom simpatijom pišu o Srbiji i o sadašnjim srpskim prilikama, kazali su takođe, da je taj projektovani zakon nazadnjački i da će biti štetan. Veliki nemački listovi, čije mišljenje mora biti po g. St. Protića bar u toliko merodavno, što stoje blizu nemačkoj [nedostaje red] govore o drugim našim zakonskim projektima, takođe osuđuju ovaj predlog zakona o štampi. Njega, jednom reči, niko na svetu ne brani, sem g. Protića.

On ga sigurno ne bi ni odbranio, kad bi samo razlozi dolazili u pitanje. Ali, pri rešavanju o ovakvim stvarima ima i drugih faktora. Položaj g. Protića u radikalnom klubu vrlo je jak. On to zna i ume vrlo dobro time i da se koristi pri rešavanju o svojim predlozima. Kad se s druge strane uzme u obzir, da on uvek do kraja zastupa svaki svoj predlog i da vrlo lako pravi pitanje, onda nije teško pogoditi, da će se on i za ovaj svoj predlog sav založiti i u klubu i u Skupštini.

Naravno, biće mnogo poslanika, koji će biti apsolutno protivni takvom zakonu o štampi. U radikalnoj partiji ima dosta ljudi, koji su još prošle godine, pri građenju ovog sadašnjeg zakona o štampi, bili protivni svima sputavanjima javne reči. Među te ljude dolazi baš i glavni urednik „Samouprave“, g. J. Prodanović. I on i mnogi drugi sigurno neće sada, za ljubav g. Protiću, demantovati svoje ranije držanje. Isto tako u odboru, koji sada proučava predložene izmene, ima slobodoumnih ljudi, koji neće hteti žrtvovati celu svoju političku prošlost samo da bi zadovoljili g. St. Protića i njegove bolesne prohteve.

I ti će ljudi govoriti protiv ovoga predloga. Opozicija će, naročito u klubu, biti vrlo jaka, pa ipak se ne može znati šta će na kraju krajeva da bude. Čovek, koji onakav položaj zauzima u stranci kao g. Protić, treba samo da objasni poslanicima iz unutrašnjosti kako je ceo taj zakon upravljen jedino protiv „najamničkih, izmećarskih itd.“ listova, pa onda sigurno može računati na njihovu potporu. A da se g. St. Protić neće libiti toga srestva, to je više nego sigurno.